Jedino što oni zapravo žele jer neki njihov stančić, krov nad glavom i zato im se ova ideja jako sviđa. Problem s prihvatilištem je taj što ljudi nemaju, kada se podignu na noge, gdje otići jer samačkih hotela više nema, a podstanarstva su izuzetno skupa, i korisnici su ovdje počeli trajno boraviti što nije sretno rješenje, navodi Helena Babić, dugogodišnja voditeljica Prihvatilišta za beskućnike Istarske županije

Ja tu populaciju obiđem, znam gdje se nalaze i zadržavaju. Objasnim im da ja nisam taj koji će ih kažnjavati već onaj koji će počistiti smeće koje puštaju da se netko ne bi uboo, zarazio. Onda im i ostavim kantice u koje bi trebali puštati pribor, kada ga iskoriste, zamolim da ne bacaju, priča nam. Na pitanje poslušaju li ga veli "pa ne uvijek", ali i dodaje da dio ovisnika ipak manje baca kada zna da netko to čisti, da ih se gleda...

Trenutno na spavanju gotovo svaku noć imaju 20 ljudi, od toga nekoliko žena. Osim toplog kreveta, ekipa iz Instituta Pula (koja je pokretač cijele priče) skuha im večeru i napravi sendvič za doručak koji dobiju ujutro prilikom izlaska iz prenoćišta

Grad Pula i Udruga Institut pozivaju građanke i građane da, ukoliko pronađu ili uoče odbačene igle i šprice jave Udruzi na broj 091 601 9199 ili putem Facebook stranice Sakupljanje infektivnog otpada - Pula

Najmlađa korisnica imala je tek 19 godina i ona je prihvatila, na sugestiju Varje Bastiančić, predsjednice udruge Institut Pula i idejne začetnice ustanove, odlazak u komunu. Jednog starijeg korisnika uspjeli su smjestiti u stambenu jedinicu, a jedan je mlađi otišao na skidanje od narkotika u Vrapče